POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA - PREDGOVOR
PDF Ispis E-mail

2. knjiga: 16. stoljeće 

Radoslav Katičić, Josip Lisac i Ante Bičanić, urednici 

Namjera je izdavača ovim izdavačkim projektom podastrijeti široj hrvatskoj javnosti sintezu povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika od srednjega vijeka do 21. stoljeća, prikazujući njegov vanjski razvitak (povijesne, političke i kulturne prilike), ali i unutarnji razvitak (promjene jezičnih jedinica – glasova, oblika, riječi, rečenica).

 

U ovoj drugoj knjizi daje se opis povijesnoga razvitka hrvatskoga jezika u 16. stoljeću, i to opisom razvoja hrvatskih narječja i hrvatskoga književnog jezika. Čakavski, kajkavski i štokavski nisu tri različita književna jezika, nego su tri dijalekatske stilizacije hrvatskoga književnog jezika. Njegovo su južnoslavensko ustrojstvo Hrvati dobili u knjige od crkvenoslavenskoga jezika iz ćirilometodske škole. Taj se vrlo rano, osim u svetoj liturgiji, potpuno otvorio govorima triju hrvatskih narječja. Temeljna je značajka hrvatske jezične situacije mnogodijalekatnost i tronarječnost. Hrvatski književni jezik tijekom njegova razvoja nisu određivala pojedina narječja i njihovi dijalekti kao zasebne danosti, nego komunikacijski suodnosi među njima. Hrvatski književni jezik nije nastao izborom i ustoličenjem jednoga dijalekta, već međuodnosom triju narječja: prvotno su prevladavala čakavska narječna obilježja, a onda su se tomu sve više pridruživala štokavska i kajkavska obilježja. U tome smislu može se zaključiti da je tronarječnost važno obilježje hrvatskoga književnog jezika.

 

Na početku knjige akademik Radoslav Katičić piše o hrvatskome jeziku na pragu novovjekovlja te naglašava da je hrvatski jezik zakoračio u novo doba »u vrlo teškim uvjetima i uz doista komplicirane okolnosti«. Hrvatska narječja u 16. stoljeću opisuje prof. dr. sc. Josip Lisac prikazujući njihova obilježja, razvoj i razmještaj te odnos narječja prema hrvatskome književnom jeziku. Dr. sc. Amir Kapetanović piše o čakavskome hrvatskom književnom jeziku, kajkavski hrvatski književni jezik prikazuje prof. dr. sc. Diana Stolac, štokavski hrvatski književni jezik doc. dr. sc. Sanja Vulić, a tronarječni tip hrvatskoga književnog jezika akademik Josip Bratulić.  Akademik Stjepan Damjanović piše o jeziku hrvatskih glagoljičnih tekstova, a jezik hrvatskih pravnih tekstova opisuje doc. dr. Boris Kuzmić. Hrvatska imena, kako ona iz domovine tako i iz dijaspore, opisuje prof. dr. sc. Anđela Frančić, a o hrvatskome leksiku i leksikografskim djelima nastalim u 16. stoljeću piše prof. dr. sc. Marko Samardžija. Autorske prinose zaključuje prof. dr. sc. Ranko Matasović, koji opisuje odnos hrvatskoga jezika i drugih europskih jezika u 16. stoljeću. Na kraju knjige nalazi se Antologija djela iz 16. stoljeća, u koju su uvršteni uglavnom kronološkim redoslijedom odlomci izabranih djela: većinom su to autorska književna djela, ali ima glagoljaških i protestantskih tekstova, pravnih tekstova i dr.

 

Da bi knjiga bila cjelovita i vizualno kvalitetna, uz tekstove su dane fotografije i likovni prilozi. Time su ostvarene dvije važne uloge: dokumentira se ono o čemu pojedini autor piše te se u pedagoško-medotičkom smislu vizualno približava sadržaj pojedinoga poglavlja. Kako bi se bolje razumjelo razdoblje renesanse te vrijeme i prostor u kojima su djelovali hrvatski pisci i kulturni djelatnici 16. stoljeća, u prvome poglavlju dane su fotografije reprezentativnih djela hrvatske renesanse (građevine, kipovi, slike), a u drugome poglavlju fotografije minijatura vrhunskoga renesansnog slikara Julija Klovića iz kapitalnoga djela Lekcionar Farnese. U ostalim poglavljima likovni prilozi prate teme koje se obrađuju i prezentiraju djela koja se u njima opisuju, i to prikazom izabranih stranica i/ili odlomaka iz djela, a u antologiji su dane fotografije prvih izdanja ili prijepisa djela.

 

Nadamo se da će ova knjiga čitateljima donijeti zadovoljstvo zbog nekih novih spoznaja te da će znanstvena i kulturna javnost prepoznati važnost cijeloga izdavačkog projekta, pružiti mu potporu i pozitivno vrednovati uloženi trud i rad svih sudionika pri ostvarenju ove knjige.

 


 

1. knjiga: srednji vijek 

Ante Bičanić – glavni urednik

Ova knjiga prva je u nizu od nekoliko knjiga o povijesti hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI. stoljeća. Povijest hrvatskoga jezika u srednjem vijeku shvaćenu kao točno određenu vrstu znanstvenoga teksta, vrlo je teško napisati uz postojeće znanstvene spoznaje. Nadalje, posebice je teško bilo obraditi dugo i složeno razdoblje srednjega vijeka zbog velikoga vremenskog raspona i neistraženih područja. Stoga su autori, u dogovoru s urednikom Stjepanom Damjanovićem, izabrali teme radova, obradili ih temeljito opisujući izabranu jezičnu problematiku i dajući brojne potvrde iz hrvatskih srednjovjekovnih djela.

 

Na početku knjige Josip Bratulić piše o hrvatskome jeziku, hrvatskim pismima i hrvatskoj književnosti – svjedocima identiteta Hrvata, a dugo i složeno razdoblje od praslavenskoga do hrvatskoga jezika obradio je Ranko Matasović. Mateo Žagar opisuje latinicu, glagoljicu i ćirilicu kao tri osnovana hrvatska pisma u srednjem vijeku, Anđela Frančić piše o onomastičkim svjedočenjima o hrvatskome jeziku, a problematiku hrvatskih narječja u srednjem vijeku prikazao je Josip Lisac. Hrvatski crkvenoslavenski jezik opisuje Milan Mihaljević, Stjepan Damjanović izlaže o staroslavenskom i starohrvatskom u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima, a Boris Kuzmić opisuje jezik hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika. Posljednje je poglavlje Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela, u koju su uvršteni, kronološkim redoslijedom, izabrani listovi glagoljičnih, ćiriličnih i latiničnih djela s transliteracijom, odnosno transkripcijom teksta po izboru S. Damjanovića, B. Kuzmića, M. Mihaljevića i M. Žagara. Kako bi i strani čitatelji mogli saznati ponešto o povijesti hrvatskoga jezika u srednjem vijeku, napravljen je prijevod sažetaka autorskih radova na engleski jezik. Na kraju knjige nalaze se kazalo djela i kazalo imena.

 

Kako bi knjiga bila kvalitetna i u likovnom smislu, nastojali smo pripremiti kvalitetne fotografije hrvatskih srednjovjekovnih djela pisanih latinicom, glagoljicom i ćirilicom te ostale likovne priloge. Grafički smo ih obradili i rasporedili po stranicama tako da uglavnom prate sadržaje o kojima pišu autori.

 

Sva su ljudska djela nesavršena, a samo Bog stvara savršena djela. Toga sam svjestan u trenucima kada završavamo rad na ovoj prvoj knjizi. Nadam se da će znanstvena i kulturna ­javnost prepoznati važnost ovoga izdavačkog projekta, pružiti mu potporu i pozitivno vrednovati uloženi trud i vrijeme svih sudionika pri ostvarenju ove knjige. U toj nadi i sa željom da svaki čitatelj uživa u knjizi čitanjem i gledanjem predajem prvu knjigu u tisak.